Rođen je 7.siječnja 1940. godine u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Radio je kao urednik u Studenskom listu, tajnik za kulturu u Novoj Gradiški, kao tajnik Društva hrvatskih književnika, kolumnist tjednika Danas, urednik dječjeg lista SMIB, urednik u Školskoj knjizi. Danas vodi Tribinu DHK-a.
Započeo je kao pjesnik zbirkama Pijesku već oplakanom (1967.), Vrt za prijatelje (1969.), Exodus (1971.) i Lov na uzvanike (1974.); sklon ludičkim elementima, urbanoj kolokvijalnosti, humornim detaljima.[1] Kasnije se posvećuje prozi, s romanom Ciao, slinavci (1977.) i novelama Plavuša i atleta (1974.), Stid (1980.) i Škola za sjećanje (1982.) u kojima se bavi likovima iz urbane sredine. [2]
Dubravko Horvatić je bio hrvatski književnik. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1962. diplomirao komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Bio urednik u Modroj lasti, Telegramu, Hrvatskome tjedniku i Hrvatskome slovu.
Njegovo je književno djelo nastalo na tragičnom doživljaju života i ljudske otuđenosti te iz zaokupljenosti mitskim, povijesnim i narodnom tradicijom, a svoj najbolji izraz našlo je u pjesmi u prozi. Prozno mu je stvaralaštvo motivirano nacionalnom povijesnom i suvremenom tragikom.
Ana Đokić-Pongrašić rođena je u Beogradu 1965. godine. Diplomirala je na studiju filozofije na Filozofskom fakultetu. Nakon toga preselila se u Zagreb, gdje je postala profesionalni pisac. Piše romane i tekstove za djecu, ali i radijske, televizijske i kazališne tekstove. Sve skupa je objavila preko trideset različitih djela, najviše romana, zbirki priča, slikovnica i drama.
Svojim radom nastoji popularizirati ovu umjetnost među širom publikom. Zbog toga je 2004. godine organizirala festival književnosti Pazi, knjiga!, književno-likovnu nagradu Ovca u kutiji, koja se dodjeljuje najboljoj hrvatskoj slikovnici; 2008. godine osnovala je nagradu Lice knjige za najbolje grafički oblikovanu knjigu hrvatske, a 2012. godine pokrenula međunarodnu put
